|
there was more to life than visons that we had dreamed about...
|
||
|
Japansko Dijete
stoga bih otišao prvi bez riječi;nestao dajući samoći priliku da prodre trazeci opravdanje pred samim sobom sjeo bih i narucio ono najslicnije trenutnom stanju bila bi to gorka kava koja svakim gutljajem vraca gorcinu usni puna okusa topline i oštrine koja razdire tijelo rastužujući dijete u meni... kao da ostavljam dio sebe svaki puta sve veći ironija se krila u mraku što ne vidi glasnoća misli u glavi bila je prejaka na inicijativu ustao sam kao poljubljen ispod vode zaboravio da trebam držati dah izveden u šetnju kao japansko dijete sjećam se tebe i sjećam se svega. Komentari (13) - Isprintaj - #
Stargazer
nijedan čovjek za tebe nijedan među milijun volim gledati redove kako se sužuju znam da biti ću prvi iako sam sada zadnji svi ostali htjeti će krenut mojim stopama bez potrebe vođenja jer cilj svi jasno vide kao sirene oglasit će se pregurači proći će viši jer nižeg strah je ruralna sredina ... u navici je vaditi nož prije mraka. mjesec pun kratera i sjenki privržen Zemlji bez izbora pod svim osvijetljenjem usamljen kroz prozor uprt par čednih očiju i najtužnije u njemu vide osmijeh.
Kao i Jučer
poznaje samo okolicu a već teži umiranju obraćam mu se visoka stasa "moze li se to desiti sada?" šutke gleda i pregledava đžepove kao da odgovor leži pod manšetom a tada kaže promukla glasa ostavi me jer dobro sam cijenjen što još sam na svom prepusti me studeni i hrapavom lišću zar ne vidiš da mi se obračaju ogoljele grane bolujem bez potrebe da se liječim biramo samo između manjeg zla nijedan izlaz ... ne ... takva strategija može samo zakazati. da bi se svi spasili potrebno je čekati i pod uvjetom da zaspimo u studeni tlo će nas obilježiti i nikada nećemo nestati izvukavši ruku iz đžepa ostarjelu i providnu blijedu primaknuvši je svijetlu neprepoznatljiva oblika kao da je bila u pijesku vremena. Komentari (10) - Isprintaj - #
Indigo
svijetu tisuću zrcalnih očiju misleći da se tamo želiš sakriti nosim srce u ruci u raspadajućem tijelu i kostima kroz suzbitu stvarnost;san dovoljno stvaran da oživim osjećajuči protok krvi tijelom proživjevši život,strah i smrt uzdignut iznad svake dogme. lijepi stvore ... besmrtni grofe ... indigo gori na tvojim rukama i to je zadnje s čime će tvoj život započeti.
Post mortem
glatku poput suštine uglancana stola krutih rezotina vlastite bezvolje izmješani osjećaji naviru bude se čula dok cilj;dalje je no prije
Frapantna Jesen
uvlači se duboko u sve pore stidi se - ogoljelo drveće rapsodija boju u svijetla jutra u rano podne već mrak. dok vrijeme poima se suženo dugih rukava od zore do mraka ljudi obgrljeni hladnoćom, djeca tog doba;umor i san
Sinovi slobode
stranci su vlastitog doma protjerani i razbaštinjeni sinovi slobode i liberala u konzervativnom svijetu crnih su krvnih veza ispranih boju svijetlosti pokrivene tamom zadaju bol koju je nemoguće zaboraviti dajući svima time na znanje da gospodari su života i smrti.
Pola osobe
zvijeri plitke čežnje igra bijesa i samoće jedini materijalni izlaz zaškrinuta su vrata vidljiva jedino zdravom oku u čeliji bez rešetaka tekstura kože boje sunca um podijeljen u jedinstvu u sebi biti ću sretan što idem... postoji drugačiji svijet neka ti ne bude žao postoji bolji svijet mora biti.
Reanimacija
obavijen hladnim rukama vjetra ugušeno sunce podneblja poljuljane ljuljačke;prazne park ispunjen jesenjim lišćem izrezbarene klupe pune sjećanja čežnja prirode da iznova umire nejasna je živućem biću tomu čežnja da bude jedno s njom no bez uspjeha u povratku.
Suton
gase se svijetla otvaraju se prozori svijesti vjetar blagi jugo zrak svjež i osvijetljen ulice puste i hladne grane se opijeno njišu kroz sjene neživih predmeta upijajući i prožimajući nebo sablasno svjetlo obližnjeg nogostupa daje privid nekog drugoga u noći prije ponoći jedna duša ne miruje opire se životu i smrti kada zaspi umorna postaje silueta slika i prilika sutona
|
||